Hrvatska - Izrael

Doista, mislio sam da će par Lončar-Vujčić biti idealan. Lončar od Banića ipak visočiji, mislim i nešto bržih nogu. Pa, ako je čovjek mogoa čuvati Nowitzkog, valjda može i ovoga. Svaka njemu (Elyahuu ili kako se već zove) čast, ali kakvu je "obranu" na njemu igrao Nicević, pa i ja bih onako zabijao. Baš sam pratio nekoliko napada Izraela na sredini zadnje četvrtine. Kad Izrael prevede loptu preko centra i formira se naša obrana, Nicević uopće više niti ne gleda na svog igrača u obrani ?! Okrene glavu od njega, a kada ga ne vidi, jasno je da mu ne može biti blizu i otežati prijem lopte. Ako se zna da je čovjek atletski močan i moćniji od naših "četvorki", onda mu trebaš otežati prijem lopte. Pa, čovječe, prošlo ljeto su to perfektno radili protiv Njemačke, Rusije (Kirilenko), pa mi doista nije jasno što se događa. A Lončar na parketu 13 sekundi. 13 sekundi?! Pa, tko je tu lud. Onda, uvodi Prkačina, čovjeka od 35 godina, nezagrijanog da vadi kestenje u zadnjoj četvrtini.

Dosada je Repeša uživao sve moje pohvale, a izgleda da se večeras i on malo pogubio. O.k. i on je čovjek. Ali, izgleda da su večeras mnogi pogubili, osim Vuje i tu se vidi njegova veličina. Što god tko mislio, on je istinski kapetan ove momčadi, ali njemu to očito nije važno. Sjajna stvar u svemu ovome jest da smo ga dobili u jednoj gustoj završnici, da su Zoki i Pop također ispogađali neke jako bitne šuteve, a njih trojicu se na neki način još želi i razigrati i dovesti u formu kroz utakmice prvog kruga. Pa, u tome smo očito uspjeli , silom prilika.

Kasun je dominatan jedino kada dobije loptu u srce reketa, a ne na rubu. Izvan reketa pokušava igrati nešto što on ne zna, a to je igra leđima. Ovako, kada dobije loptu u reket, potegnuti će neku vrstu dvokoraka sa dvonožnim odrazom i ići na zakucavanje, a ako ne uspije, slijede barem dva uzastopna napadačka skoka i tu je najjači. Njegovu masu i skočnost je onda jednostavno teško zagraditi. Dobro je i da dobro pogađa slobodna.

Sve u svemu, sjetim se Bugarske 2005. Vrlo slična utakmica, koju je prelomio Mamić jednom tricom iz kuta. Nakon toga igrali smo sa oslabljenom Livom i izgubili 18 razlike. Potom razbili Tursku.

Sutra Grci. Nisam gledao, no po rezultatu, a i Pavličevićevoj izjavi, izgledali su "moćno". Vjerojatno će nas Zisis  i Spanoulis u kompi sa Fotsisom i Bourosisom pokušati razbiti na pick. Ja se nadam da ćemo sutra igrati obranu, jer ovo večeras se ne može nazvati tim nazivom. I nadam se da će se netko dosjetiti da bi Lončar možda mogao pokušati čuvati Fotsisa (a ne recimo Nicević). Večeras je Repeša favorizirao Nicevića, koji je, moram priznati, u paru s Vujčićem napadački neloše izgledao. No, cijena toga jest bila da je kompromitirao obranu, da smo preko njega propuštali poput ementalera, te je Elyahu izlgedao poput Jordana (ili barem Kukoča iz splitskih dana).

P.s. ako vam nešto može popraviti večer: Srbi tukli španjolce 9 razlike. Bilo je i 19 razlike pet minuta prije kraja, pa su španjoli nešto pokušali na ludilo, zonski presing i skoro se vratili.

Još mi se čini da bi ih i Slovenci (sutra, ako se ne varam) mogli dobiti, pa Španjolci završe treći u skupini, a mi drugi (recimo sa porazom od Grka i pobjedom protiv Francuske u drugom krugu) i u četvrtfinalu idemo na Španjolsku. S jedne strane mi se to nikako ne sviđa. Jer, vjerojatno je da će se, uz sve hendikepe s ozljedama, dići kroz preostale utakmice prvog i drugog kruga. Ipak, bi li moglo biti išta slađe od toga da ih dobijemo u četvrtfinalu, pa da im lijepo vratimo za 2005. Jest ,da će svejedno na SP, ali bi ostlai bez borbe za medalju, točno ono što su nama upriličili 2005. To bi bila istinska sportska pravda.