KOŠARKA U RH

OBRANA OD POŠTENJA NAPADOM

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović za pomoćnika je uzeo Petra Skansija poznatog vrhunskog sportaša iz prošlog stoljeća i trenera koji je prije dvadeset godina sa izabranicima, osvojio srebrnu medalju na OI u Barceloni da mu bude, rekli bismo, „bijeli štap“ za sport u kojem je imao iskustvo, najvjerojatnije, samo iz nastave tjelesnog vježbanja. No, već prvi ministrov nastup pokazao je da traženje ostavki u HNS-u ima samo medijsku podršku od onih istih „pisaca“ koji nisu uspjeli instalirati „svoje“ kandidate. Zatim je Petar Skansi u inauguralnom razgovoru za Novi list izjavio da Zakon o športu treba poderati i tako je sport umjesto jednog dobio dvije neznalice. Svi zakoni o sportu imali su jedan jedini cilj, odnosno, legaliziranje prakse i pogodovanje vrhunskim sportašima među kojima je dio sportaša sa zakonom ili bez njega bio uspješan, baš kao što je bilo sportskih saveza koji su sa zakonom ili bez njega bili uspješni. Dakle, na samom startu ispaljeni su meci, prijetnje i prozivanja bez materijalne osnove.
Stanje u našem HNS-u je jedino dobro, a u svemu ostalom je kao i u našim medijima ili je onako kako oni interpretiraju činjenice. Sve je izglednije, u tom smislu, da će Hrvatska živjeti s ministrom obrazovanja i sporta Željkom Jovanovićem kao normalnom pojavom i istinama koje nam nude mediji. Dvojim da je ministar spreman ispuniti što je tražio od drugih kao i da će se mediji prikloniti istini umjesto prodaji novina. Moglo bi se postaviti pitanje: služi li Jovanović novinarima ili oni služe njemu? No, pouzdano znam da je cijeli scenarij njegova djelovanja usmjeren na sport kao najsiromašniji, ali unatoč tomu najpopularniji resor u njegovom ministarstvu. O tomu svjedoči zanemarena ministrova izjava da bi HAZU valjalo pomladiti..
Ministrovi postupci i medijsko djelovanje asociraju na bršljan. To je biljka koja bez oslonca ostaje na tlu. Ministar se u prvim danima, onako neiskusan, pojavio okružen brojnim vrhunskim sportašima sve dok nije shvatio da oni ništa ne nude nego samo traže jednako kao i mediji koje više nije u stanju izbjeći. Citiraju ministrove izjave u kojima izbjegavaju melioraciju močvara ali javnost i dalje podsjećaju da je ministar hrabar, da voli sport i da će...je li: što?  
Napokon sve što se u nas događa je kazališna predstava s dva ili više scenarija. U jednom scenariju politika angažira medije, a u drugom mediji angažiraju politiku. No, u svim su scenarijima sa sportom isprobani svi ljubavni položaji. U jednom je država otkupljivala nacionalne uspjehe, a u drugom je dijelila novčane nagrade uspješnima. Vrhunski sportaši zanimljivi tržištu bili su tržišni manekeni, a tržištu nezanimljivi sportaši bi postali politički manekeni. Manji dio vrhunskih sportaša politika nije pretjerano fascinirala zbog činjenice da su bili bogatiji od matičnog sportskog saveza, a često i od Hrvatskog olimpijskog odbora.
Želim naglasiti da ni jedan scenarij nije koristio sportu kao sustavu od kojeg se očekuje sve što se javno zagovara u ovisnosti aktualnih potreba. Debeli da oslabe, slabi da vježbanjem ojačaju, da služi kao čimbenik zdravog načina života, da se koristi protiv stresa, da socijalizira i da ne nabrajamo. Sport nam je postao nešto poput aspirina. Koristi se za sve, a ništa ne liječi.
Sad kad ministar nije uspio ništa učiniti od najavljenog u HNS-u pojavio se velikom slikom u „Večernjaku“ (02.03.2012.) na kojoj uz smiješak drži košarkašku loptu i najavljuje svoj inspektorat u Hrvatskom košarkaškom savezu jer oštrom kritikom u „Jutarnjem“ nakon poraza KK „Cibone“ od KK „Partizana“ Danko Radić predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza označen je osobom sukoba interesa i prozvan grobarom hrvatske košarke. Nevjerojatnim konstrukcijama koje dio medija lansira bez ijednog materijalnog dokaza slučaj je koji nije slučajan. Pa, gospodo pisci, komentatori i pera od zanata zašto umjesto etiketiranja i prozivanja ne podnesete tužbe. Zašto okrivljujete osobe umjesto da tražite odgovornost institucija koje ne obavljaju posao financijske, materijalne, pravne i drugih kontrola? Zar je moguće da su često prozivana gospoda: Marković, Mamić, Srebrić, a sad evo i Radić moćnija od institucija koje su dužne služiti zakonima? Ostavimo dvojbe i pretpostavke. Evo zašto?
Pretpostavimo da netko ministra Jovanovića ili neku drugo poznatu osobu posredstvom medija nazove budalom ili zlikovcem. Može li u tom slučaju na sudu ministar Jovanović ili neki drugi prozvani lik dokazati da nije budala, da nije zlikovac nego da je budala i zlikovac osoba koja je to izjavila?
Imaju li gospoda odgovor na ovu pretpostavku ili u čemu se ona razlikuje od prozivanja za sukob interesa. Nemojte prokazivati na sukob interesa nego ga dokažite.

Željko Mataja, 7.3.2012.                

Inače imam samo riječi pohvale za ovaj portal jer je jedan od rijetkih izvora informacija o košarci,ali da je kiks ovo nepokrivanje ženskog Kupa,to je